
Kalendar rada
|
O JOVANU DUČIĆU

|
Smatra se da je
rođen 15.7.1872.god. u Trebinju. Pesnikov otac Andrija bio
je trgovac i poginuo je ustanku 1875. godine, a majka
Jovanka pored Jovana i Milene imala je i dvoje dece iz prvog
braka. Osnovnu školu Dučić završava u Trebinju i, kad se
porodica preselila u Mostar, Jovan upisuje trgovačku školu
kod svog polubrata pošto u Mostaru nije bilo gimnazije.
Školovanje nastavlja u Sarajevu 1890.-1891. u učiteljskoj
školi, a zatim u Somboru, gde je završava 1893. Jedno
vrijeme je bio učitelj u Bijeljini, odakle su ga proterale
vlasti zbog patriotskih pesama, pa je bio prinuđen da radi u
manastirskoj školi u Žitomisliću.
|
Diplomatsku karijeru
započinje 1907. u Ministarstvu inostranih poslova Srbije.
Radio je u Carigradu, Sofiji, Rimu i Madridu. U Kairu je bio
1926-1927.god. a potom je privremeno penzionisan. 1937. je
postavljen za prvog jugoslovenskog diplomatu u rangu
ambasadora u Bukureštu. |
 |

|
Dučić je u svom poetskom razvoju imao više faza. Počeo je sa
prvom objavljenom pesmom "Samohrana majka" 1866., u
somborskom "Golubu". Od 1896.redovno izdaje u mostarskoj
"Zori". Od 1901. skoro jedino se javlja u "Srpskom
književnom glasniku". Prelom se desio po odlasku u svet, na
zapad. Upisao se na Filozofsko-sociološki fakultet, kako ga
Dučić zove "Fakultet literature". Sedam godina je studirao u
Ženevi (1899.-1906.), ali je često boravio u Lozani, Parizu
i Minhenu. To je period kad on najintenzivnije uči. Tečno je
govorio francuski, nemački i ruski jezik. Život u tuđini, ma
koliko on interesantan bio, pobuđivao je u njemu bolnu
nostalgiju za zavičajem. Žudeo je za Mostarom. Sam pesnik o
tome kaže, u svom pismu Aleksi Šantiću, 1922.god.: "Mene je
tuđina obeshrabrila, ja sam se osjećao za svagda
usamljen…Ovaj kratki dodir sa svojom grudom i mojima, dao mi
je novu ljubav za život i volju za rad". |
Zbog toga nije ni čudo što je Dučić poklonio
toliko darova svom Trebinju,što je taj veliki zatočenik želeo da u svoj
grad iz čitavog sveta donese što više lepote, kao ni što je u svom
testamentu zaveštao da se sahrani u Trebinju.
Jovan Dučić je umro u Americi 7.4.1943.god.
ISTORIJAT ŠKOLE
"JOVAN DUČIĆ"
 |
Naša škola postoji od 1876. godine, kada je u novoj školskoj
zgradi počela da se odvija nastava na narodnom jeziku. Škola
je imala obaveznih šest, a povremeno sedam ili osam razreda.
Učenici su bili deca nadničara, sluga, ribara, vinogradara i
sitnih zanatlija iz Majura, ali i deca visokih carskih
oficira i državnih službenika iz Podgrađa.
|
Učitelji su osim osnovne nastavne delatnosti obavljali i
dužnosti meteorologa, merili vodostaje na Dunavu, radili na
zdravstvenom prosvećivanju naroda i na socijalnom staranju.
Oni su brinuli i o stanju školske zgrade, igrališta, kao i o
učilima.
|
U ratnim razdobljima (1914-1918) donose se naredbe kojima se
ukidaju državna građanska prava: "...Ukida se čitanje i
pisanje ćirilice u pučkim, srednjim stručnim, učiteljskim i
višim školama..." (Katalog br.140 – Knjiga zapisnika sa
sednica učiteljskog zbora više i niže pučke škole). Od 1919.
za školu počinje period intenzivnog prosvetnog, kulturnog i
javnog delovanja: osnivanje analfabetskih tečajeva, obuka za
šegrte, uključivanje devojaka u ženske devojačke škole,
suzbijanje epidemija zaraznih bolesti, aktivno učešće u radu
Sokolskog društva, saradnja sa izdavačima dečijih časopisa
"Neven" i "Smilje". Nastava se odvija u dve smene,
prepodnevna od 8 do 12 i popodnevna od 15 do 17 sati.
|
U ovoj zgradi je školske 1945/1946. radila Nepotpuna
mešovita niža gimnazija, koja se od 1.decembra 1952. zove
OŠ"Vladimir Nazor". Tokom narednih godina u sastavu ove
škole su bili zabavište, kombinovano odeljenje u Ribnjaku,
niža muzička škola i dva odeljenja za odrasle u Bukovcu.
Odlukom Skupštine grada Novog Sada, 1956. je podignuta,
pored postojeće, nova školska zgrada na tri nivoa, sa
dvanaest učionica i amfiteatrom. Školske 1961/62 godine bilo
je 1423 učenika, kada je u Malinovoj bb podignuta pomoćna
školska zgrada sa četiri učionice. Godine 1971. je otvorena
nova fiskulturna sala, sa posebnim spravama za izvođenje
nastave fizičkog vaspitanja.
Od 1.septembra 1993. godine škola nosi naziv Osnovna škola
"Jovan Dučić".
|
ŠKOLA "JOVAN DUČIĆ" DANAS
OŠ «Jovan
Dučić»
se sa oba
svoja objekta, u Preradovićevoj 6. i Malinovoj
2a. nalazi u Petrovaradinu, koji ima obeležja prigradske
sredine sa bogatim prirodnim okruženjem. Blizina Dunava i
Tvrđave sa svojim sadržajima, uglavnom niska gradnja i dosta
zelenih površina, daju specifičnost ovom mestu. U samom
Petrovaradinu nije
posebno
razvijena
kulturna delatnost zbog blizine grada, ali škola sarađuje
sa Prirodnjačkim muzejom, Muzejom grada Novog Sada,
petrovaradinskim ogrankom gradske biblioteke iz Novog Sada,
kao i sa institucijama kulture u Novom Sadu. Umetnički
ateljei i galerije, kao i Opservatorija na tvrđavi, često su
organizovano posećivani od strane naših đaka.
|

|
Što
se tiče sportskih aktivnosti, posebnu
saradnju
je ostvarujemo
sa fudbalskim i košarkaškim klubom u Petrovaradinu, kao i sa
sportskim društvom Partizan.Socijalna struktura stanovništva
je šarolika. Od oko 14.000 stanovnika većinu čine radničke
porodice, sa različitim kulturnim navikama, jer su migracije
proteklih
godina bile značajne.
Sa ekološkog
stanovišta mesto je uređeno na zadovoljavajućem nivou, a
škola sarađuje sa institucijama za ekologiju i aktivno se
uključuje u sve akcije.
Školu pohađa oko 870
učenika, sa većim ili manjim uspehom, ali rado i sa ponosom.
|
ŠTA JOŠ IMA U PETROVARADINU...
|

Pišite nam :)

Nađite nas na FB

"Mala" škola na FB
|