Osnovna škola "Jovan Dučić"
u Petrovaradinu



      Naslovna
O školi
Učenici
Roditelji




Kalendar rada


O JOVANU DUČIĆU 

Smatra se da je rođen 15.7.1872.god. u Trebinju. Pesnikov otac Andrija bio je trgovac i poginuo je ustanku 1875. godine, a majka Jovanka pored Jovana i Milene imala je i dvoje dece iz prvog braka. Osnovnu školu Dučić završava u Trebinju i, kad se porodica preselila u Mostar, Jovan upisuje trgovačku školu kod svog polubrata pošto u Mostaru nije bilo gimnazije. Školovanje nastavlja u Sarajevu 1890.-1891. u učiteljskoj školi, a zatim u Somboru, gde je završava 1893. Jedno vrijeme je bio učitelj u Bijeljini, odakle su ga proterale vlasti zbog patriotskih pesama, pa je bio prinuđen da radi u manastirskoj školi u Žitomisliću.

Diplomatsku karijeru započinje 1907. u Ministarstvu inostranih poslova Srbije. Radio je u Carigradu, Sofiji, Rimu i Madridu. U Kairu je bio 1926-1927.god. a potom je privremeno penzionisan. 1937. je postavljen za prvog jugoslovenskog diplomatu u rangu ambasadora u Bukureštu.

Dučić je u svom poetskom razvoju imao više faza. Počeo je sa prvom objavljenom pesmom "Samohrana majka" 1866., u somborskom "Golubu". Od 1896.redovno izdaje u mostarskoj "Zori". Od 1901. skoro jedino se javlja u "Srpskom književnom glasniku". Prelom se desio po odlasku u svet, na zapad. Upisao se na Filozofsko-sociološki fakultet, kako ga Dučić zove "Fakultet literature". Sedam godina je studirao u Ženevi (1899.-1906.), ali je često boravio u Lozani, Parizu i Minhenu. To je period kad on najintenzivnije uči. Tečno je govorio francuski, nemački i ruski jezik. Život u tuđini, ma koliko on interesantan bio, pobuđivao je u njemu bolnu nostalgiju za zavičajem. Žudeo je za Mostarom. Sam pesnik o tome kaže, u svom pismu Aleksi Šantiću, 1922.god.: "Mene je tuđina obeshrabrila, ja sam se osjećao za svagda usamljen…Ovaj kratki dodir sa svojom grudom i mojima, dao mi je novu ljubav za život i volju za rad".

Zbog toga nije ni čudo što je Dučić poklonio toliko darova svom Trebinju,što je taj veliki zatočenik želeo da u svoj grad iz čitavog sveta donese što više lepote, kao ni što je u svom testamentu zaveštao da se sahrani u Trebinju. 

Jovan Dučić je umro u Americi 7.4.1943.god. 

 

ISTORIJAT ŠKOLE "JOVAN DUČIĆ"  

Naša škola postoji od 1876. godine, kada je u novoj školskoj zgradi počela da se odvija nastava na narodnom jeziku. Škola je imala obaveznih šest, a povremeno sedam ili osam razreda. Učenici su bili deca nadničara, sluga, ribara, vinogradara i sitnih zanatlija iz Majura, ali i deca visokih carskih oficira i državnih službenika iz Podgrađa.

Učitelji su osim osnovne nastavne delatnosti obavljali i dužnosti meteorologa, merili vodostaje na Dunavu, radili na zdravstvenom prosvećivanju naroda i na socijalnom staranju. Oni su brinuli i o stanju školske zgrade, igrališta, kao i o učilima.

U ratnim razdobljima (1914-1918) donose se naredbe kojima se ukidaju državna građanska prava: "...Ukida se čitanje i pisanje ćirilice u pučkim, srednjim stručnim, učiteljskim i višim školama..." (Katalog br.140 – Knjiga zapisnika sa sednica učiteljskog zbora više i niže pučke škole). Od 1919. za školu počinje period intenzivnog prosvetnog, kulturnog i javnog delovanja: osnivanje analfabetskih tečajeva, obuka za šegrte, uključivanje devojaka u ženske devojačke škole, suzbijanje epidemija zaraznih bolesti, aktivno učešće u radu Sokolskog društva, saradnja sa izdavačima dečijih časopisa "Neven" i "Smilje". Nastava se odvija u dve smene, prepodnevna od 8 do 12 i popodnevna od 15 do 17 sati.

U ovoj zgradi je školske 1945/1946. radila Nepotpuna mešovita niža gimnazija, koja se od 1.decembra 1952. zove OŠ"Vladimir Nazor". Tokom narednih godina u sastavu ove škole su bili zabavište, kombinovano odeljenje u Ribnjaku, niža muzička škola i dva odeljenja za odrasle u Bukovcu. Odlukom Skupštine grada Novog Sada, 1956. je podignuta, pored postojeće, nova školska zgrada na tri nivoa, sa dvanaest učionica i amfiteatrom. Školske 1961/62 godine bilo je 1423 učenika, kada je u Malinovoj bb podignuta pomoćna školska zgrada sa četiri učionice. Godine 1971. je otvorena nova fiskulturna sala, sa posebnim spravama za izvođenje nastave fizičkog vaspitanja.

 Od 1.septembra 1993. godine škola nosi naziv Osnovna škola "Jovan Dučić". 

ŠKOLA "JOVAN DUČIĆ" DANAS

OŠ «Jovan Dučić»  se sa oba svoja objekta, u Preradovićevoj 6. i   Malinovoj 2a.  nalazi u Petrovaradinu, koji ima obeležja prigradske sredine sa bogatim prirodnim okruženjem. Blizina Dunava i Tvrđave sa svojim sadržajima, uglavnom niska gradnja i dosta zelenih površina, daju specifičnost ovom mestu. U samom Petrovaradinu nije posebno razvijena kulturna delatnost zbog blizine grada, ali škola sarađuje sa Prirodnjačkim muzejom, Muzejom grada Novog Sada, petrovaradinskim ogrankom gradske biblioteke iz Novog Sada, kao i sa institucijama kulture u Novom Sadu. Umetnički ateljei i galerije, kao i Opservatorija na tvrđavi, često su organizovano posećivani od strane naših đaka.

 Što se tiče sportskih aktivnosti, posebnu saradnju je ostvarujemo sa fudbalskim i košarkaškim klubom u Petrovaradinu, kao i sa sportskim društvom Partizan. Socijalna struktura stanovništva je šarolika. Od oko 14.000 stanovnika većinu čine radničke porodice, sa različitim kulturnim navikama, jer su migracije proteklih godina bile značajne.

Sa ekološkog stanovišta mesto je uređeno na zadovoljavajućem nivou, a škola sarađuje sa institucijama za ekologiju i aktivno se uključuje u sve akcije.

Školu pohađa oko 1000 učenika, sa većim ili manjim uspehom, ali rado i sa ponosom.

                     

ŠTA JOŠ IMA U PETROVARADINU...

Tvrđava sa okolinom - idealno mesto za igru, šetnju, druženje, ljubav, provod, istraživanje, kulturno i umetničko uzdizanje, posmatranje zvezda - jednom rečju, uživanje.

Dunav - Oficirac - sadržaji: pogledaj pod: Tvrđava.
Exit - svake godine u julu ...



    Upis u prvi razred 
Dokumenti
Javne nabavke
Kontakt




Pišite nam :)





Nađite nas na FB



"Mala" škola na FB